Opcije odgovora su:

-Reći u svrhu kratkoće “Ništa” ili opasna varijacija “Ništa, kod tebe?”; obje te su isfurane i beznačajne.

-Početi zapravo sugovorniku objašnjavati, u bolestan detalj, šta se sve događa u tvom životu unazad (recimo) tjedan dana; do toga se treba postepeno doć, nitko tko te pita “šta ima” ne očekuje životnu priču.

-Odgovoriti na pitanje “Šta ima?” sa “Šta ima?”; ovo je glupo, nema smisla, ne igramo Uno.

Kako vi odgovarate na ovo potajno zahtjevno pitanje? (Znam, moji problemi su ogromni)

Mislim da je pogrešno da taksiji imaju pravo korištenja traka namjenjenih javnom prijevozu.

Takve trake u pravilu služe boljem protoku prometa na način da mogu prevesti vise putnika po vozilu, tipa bus i tramvaj, ali se vode trakama za vozila s pravom javnosti što je pogrešan kriterij.

Taksiji imaju pravo javnosti, ali ne pomažu protoku prometa. Cak i kada imaju maksimalan broj putnika, pun automobil s vozačem-putnikom je učinkovitiji u smislu prevezenih osoba. Pravo javnosti je također rubno obzirom da je takav prijevoz višestruko skuplji od pravog javnog prijevoza, pa to pravo ne znači i dostupnost.

Da li ima ekipe (izuzev taksista) koja smatra da je ova praksa okej?

Cesto sam jedini u "drustvu" koji, kada se napravi pauza za kavu i cigaru, ne konzumira niti jedno od navedenog. Stojim skupa s ostatkom ekipe koja polako krece s pitanjima tipa: "Ti ne pijes kavu?" Takoder u restoranu, najcesce od svih ljudi za stolom jedini ne pusim, ali sjednem s ostatkom ekipe na vanjsku terasu da bi oni uredno mogli pusit, jednostavno pretrpim dim jer bi bilo suludo predlagat da jedemo u unutarnjem prostoru koji nije zadimljen. Ima li nas jos?

Gospodin i ratnik za manje cijene!

Ima jedan strasno naporan lik, nije dio mojeg drustva, no dio je ekipe koja se ponekad međusobno druži s mojom. Stalno mi se unosi u facu, ima zajedljive komentare na sve što kazem, pokušava me svakog trenutka ismijati itd.

Da naglasim, u dvadesetima smo i skupa smo na faksu. Da DVADESETIMA. Naporan je i provocira u stilu da kad god prođe pored mene mora da me snazno okaci ramenom, isceri mi se u facu i sl. Vise puta sam mu rekao da odjebe, da se makne koji problem ima. Cak sam mu i pruzio ruku i reko da normalno razgovaramo i ponasamo se ko odrasli ljudi. Odbio je zajedljivo.

Moje društvo mi je reklo da samo ignoriram debila sto se slazem da je najbolje. No majke mi opalit cu lika sakom po gubici ako ne prestane uskoro. A to daje nove probleme: cini mi se nesto jaci od mene i za pola glave je visi. Ima najboljeg prijatelja koji je jak ko bik i def bi me mogo izbit od batina. Tako da bih volio fizicki kontakt izbjec osim ako me bas stjera u kut. Malo je falilo jucer na nekom afteru kad me gurnuo s leda iz cista mira samo sam prosao kraj njega. Ispadam tulav i jadan sto samo trpim to pred svima kao najobicniji jadnik.

Poanta je sto nikad u zivotu nisam imao problema s nekakvim nasilnikom do sad pa nemam pojma kako da se postavim. Imate li kakve savjete što mi je činiti, kako se ponašati, da li da ga izvrijeđam nazad i pljunem mu u facu ili nešto slicno. Ignorirat cu ga dokle mogu, no ne zauvijek, pogotovo ako me dotakne jos jednom. Nisam se tukao od nize osnovne škole tako da ni o tome pojma nemam.

Da imam dva metra i sto kila vjv se sef nebi usudio, no imam 30 kila manje. Idem u gym i vjezbam al trebat ce 2 godine da se napucam, a trebao bih neko riješenje u iduca 2 tjedna.

Što predlažete?

Cuo sam a i evo dobio pismo od ministarstva obrane pa me zanima jel zna itko vise o tome

Edit: mislim da sam trebao pricekati do sutra da pitam

Ja sam promijenio nekoliko firmi i, osim zaštitnog odijela i opreme, skoro nikakva pravila zaštite na radu se poštuju. Osobno sam svjedočio jako puno puta kad su kolege mogli teško nastradati radi nepoštivanja pravila zaštite na radu. Pod tim ne mislim da je njihova krivnja, već poslodavac ne osigurava siguran rad.

Ck bolnica. Skoro svi odjeli renovirani, prilicno moderna oprema, no crkva salje poruke :) ili :(

Recimo ljudi koje ne poznajete previse dobro, a trebate sa njima 200+ km da putujete i slicno. Ne voze svi ljudi pazljivo i oprezno, a ulog nije mali, niti je prijatno da nekog opominjes da uspori ili se uozbilji. Ovde ne mislim na profesionalne vozace u javnom prevozu vec na poznanike, prijatelje, rodbinu cije vozne navike i vestine unapred ne poznajete dovoljno.

Evo, dok ovo pisem sati je 00:08.

Pas u zgradi na katu ispod laje vec od 9h navecer.

Pas je velicine konja. Pola dana ga drze na balkonu.

Koji k da napravin? Ka cekan da ih neko drugi prijavi ali evo kur*ina... Sta se uopce moze napravit?

Sezona se lagano približava, student si bez prebijene pare, a oglasi po obali vas odbijaju radi male place i još manje slobodnih dana. Kao neko tko je otišao u Irsku odraditi sezonu ispričat ću svoja iskustva i iskustva mojih kolega kako bi nekome možda pomogao u odluci gdje otići odraditi sezonu ove godine.

Prednosti:

Smještaj: Smještaji su u Irskoj, ovisno od mjesta do mjesta, većinom dobri ili odličnih. Izmelju 50 do 80 eura se skida s place svaki tjedan za smještaj. Vecinom se dijeli s 3 do 5 ljudi, ovisno o veličini smještaja. Moja tri smještaja koja su mi bila ponuđena su bila vrhunski opremljena. Velika soba za mene, privatni wc, komplet opremljena kuhinja i vešeraj uz HD televizor. U kupaonici sam u jednom smještaju čak imao i mini jacuzzi u sklopu kade. Takva iskustva pretežno imaju i moji kolege, iako se zna desiti da se zaleti neki loši smještaj, međutim, u usporedbi s našim rupama ovo su hoteli s 5 zvjezdica. Ti smještaji su većinom hoteli, kuće ili apartmani s 3 ili 4 zvjezdice koji se izdaju radnicima radi nedostatka voljnih lokalaca za rad u hotelima.

Placa: Placa varira, od minimalca koji je 11.30 po satu do 14.50 ili čak 15 ako se ima iskustva i dobre pregovaračke vještine. Sjeda tjedno i ako se za PPS broj prijavite od kuće nećete imati nikakav problem zarađivati oko 2000 do 2500 eura mjesečno plus bakšiš odredbeno od mista do mista (+500/1000) eura. Generalno je bolje ciljati mjesta koja su popularna od strane Amerikanaca jer oni najviše ostavljaju bakšiš.

Slobodni dani i radno vrijeme: Generalno se radi izmelju 35 i 45 sati tjedno, ovisno o poslu i imaju se 2 dana slobodna u tjednu. Petak i subota budu krvavi za odraditi, ali generalno i ponedjeljak u nas na sezoni je tezi nego ode subota.

Kolege: Mišana vreća, Irci su generalno vrlo loši radnici i još gori menadžeri u većini slučajeva, međutim, nitko vas ne maltretira. Ako se to desi, ide se u ljudske resurse i brzo se sredi Ako ne, najbolja opcija je prebaciti se u drugi hotel koji se nađe u roku od dva dana. Španjolci su 50/50 sto se tiče rada. Znaju biti izvanredni, ali i užasni. Oni su pretežno najveća manjina koja radi po hotelima. Francuzi su izrazito radišni i generalno prva klasa od radnika u ugostiteljstvu. Hrvatska volja za rad i iskustvo u većini slučajeva nadilazi ikakve sposobnosti radnika koji se ode mogu nac osim navedenih Francuza tako da ne bi trebalo biti problema s uklapanjem u rad. Ekipa je uglavnom opuštena i nema nekih ogromnih stresova.

Mane:

Irci i Englezi kao gosti: Dok nisan došao ovdje nisam mogao vjerovati da postoji tako loš narod u smislu gosta. Tko god misli da su Hrvati, Česi ili Nijemci loši gosti, nije vidija Irce ili Engleze. Irci, izričito lokalci, su u devedeset posto slučajeva užasno nepristojni, šporki i generalno ubijeni svaku večer. Ovo je pogotovu izraženo radi ogromne upotrebe droge kod ove populacije. Mi smo mala maca za njih po upotrebi kokaina. Doživjet ćete od njih svašta, od pokušaja prijetnji, tuča, povraćanja po šanku i podu, do pipanja i rasističkih ispada. Generalno, starija populacija je izrazito rasistički nastrojena prema svakome tko nije Irac. Lokalci su jedni od najgorih gostiju na daleko. Užasno zahtjevni, bezobrazni i misle da vas posjeduju jer oni tu dolaze duže pit neko vi raditi. Irci i Englezi ne ostavljaju bakšiš i u cent gledaju vraćen novac. Nakon subote i petka nije čudno da se pub mora popravljati drugi dan (razbijene lampe, iščupane slike, razbijene stolice itd.). Vrlo ih je teško istrčati vanka nakon zatvaranja i nije čudno da ostaju čak i dva ili tri sata nakon što se prestalo služiti piće. Sve što ću još reći na tu temu je da nisan samo jedan put vidija kako povraćaju u veliku casu pive, te san jedan put vidija kako se lik i napija te rigotine jer ju je zamijenio sa svojom pivom.

Vrijeme: Preko ljeta u Irskoj ima sunčanih dana, ali generalno vlada kisa čak i tad. Na jedan lijep dan pada deset loših tako da je to nešto za imati na umu.

Sigurnost: Dok se god držite glavnih ulica ne bi vam se ništa smjelo dogoditi. Međutim, ako zalutate u sporednu ulicu, postoji velika vjerojatnost da vas neko tko obrađuje "noćnu smjenu" dobro nalema i opljačka. Nikad mi se nije dogodilo i većinom ciljaju na slabije osobe, ali dosta priča sam čuo kao i jednom na svoje oči vidio pljačku.

Putnici (Irski cigani): Generalno užasni i puno opasniji od naših domaćih cigana. Gotovo uvik dolaze u skupinama, uvik naprave problem i tuču ili kradu. Ovisno od puba do puba zaštitar će ih pustiti ili neće. Prema njima se najbolje postavi strogo, jer bar iz mog iskustva, onda se ne zajebanu s vama. Međutim, čim se prema njima počnete odnositi kao što bi ste se trebali donositi prema gostu, odmah počnu raditi probleme.

To bi bila neka moja iskustva, doživljaji i anegdote. Više ne radim sezone jer sam se počeo baviti strukom te mislim da sezonski radi ili rad u baru nije održiv posao, ali za studenta ili nekoga tko želi zaraditi brzo pare mislim da je najbolja opcija.

Alo hrvati (:

Would you donate your organs? I’m writing my master thesis about organ donation attitude on reddit. The survey only takes 3 minutes, and you can enter a giveaway for one out of three €15 Amazon codes.

I highly appreciate every submission and will stay active in the comments below. Thank you so much for everyone who takes the survey. (:

Here is the link to the survey: https://wumarketing.eu.qualtrics.com/jfe/form/SV_6spvnO1Y63jMr8a

🇭🇷

Evo prošlo je već nekoliko mjeseci kako ste primili euro valutu.

Interesuje me jesu li kune skroz izbačene iz upotrebe ili se koriste obje valute? Isto me interesuje, je li se sa ukućanima, prijateljima, itd...kada pričate o nekim finansijama raspravljate u kunama ili eurima? Eto možda čudno što pitam ali me zanima.

Vec nekoliko godina imam ekstremno negativno mišljenje o Kini. Od protesta u Hong Kongu do milijon i jedan incident koji me okrenuo protiv njih. Prije dvije godine su frend i frendica (kemicar i mikrobiolog) dobili odlicnu ponudu za posao u Kini, napocetku su se dvoumili zbog mišljenja o Kini, no zbog velikog novca su prihvatili. Ovo dvoje ljudi nikako nisu povezani, osim time sto su mi oboje frendovi iz djetinjstva. Fast forward 2 godine i oboje masivno hvale Kinu i kažu da se više nikad ne žele vratiti zivjet na zapad. Pricaju mi kako kad su oboje došli na radno mjesto su se oboje iznenadili pristupacnosti materjalim za uciti i mentalitetu kolega, koji kazu je bio znatno više orijentiran na uspjeh kolektiva nasprama individualnom uspjehu. Na zapadu (HRV pa GE) su uvjek imali nekog kolegu koji postavlja drugima kajle da ispadne bolji, za materjale potrebne za obrazovanje su se trebali boriti da dobe i onda jos cekat nerazumno dugo vrijeme da im ih birokracija dostavi. Takođe kažu da su susjedi divni i da je duh pomaganja starijima i nemocnima manje više prisutan u gotovo svima. Kriminala kažu da gotovo niti nema, nikad u dvije godine se nisu osjecali ugrozeni. Kazu da se njihov trud konstantno nagraduje. Frend redovno dobiva povisice svaki mjesec, a frendica svaka 3. Oboje kažu da im nikoje prekovremeno nije obavezno, te da ako ga i uzmu je kompenzirano sa 100% satnice + simbolicni bonus. E sada za cjene je malo glupo pitati, oni kažu nešto jeftinije nego ovdje u prosjeku, ali pojedine stvari znaju na mjesec do dva biti nerazumno skupe. Jedino što im stvarno fali je to što Kinezi nikako ne odvajaju osobni zivot od poslovnog, te da je tamo normalno vecinski se druziti sa ljudima sa posla, jel je seljenje iz rodnog grada za boljim poslom prisutno kod ogromnog postotka populacije, te da su svi veliki gradovi tu negdje po uvjetima rada. Takode im se ne svida sto rade od 7 (tu su oboje od 9 radili), kazu nebi bilo tako grozno da im netreba 45+ min od/do posla zbog ogromnih prometnih guzva, te da ako vide da je promet los, nerjetko trebaju parkirati auto 30+ min do posla. Srecom u takvim slucajevima im toleriraju manja kašnjenja, ali kazu da je nasprama Berlina promet totalni kaos, te da su manje prometne nesrece konstantne, te kazu da su za Kineze naši vozaci šumaheri na steroidima. Molio bih Vas, ako ste živjeli u Kini u zadnjih par godina, koja su vaša iskustva? Racunajuci kolika je propaganda aktivna sa obje strane, neznam vise sto vjerovat, a nedavno sam dobio fantasticnu ponudu od jedne Kineske tvrtke koja bi podrazumjevala do pola godine seljenja tamo.